Znalci tvrde da se pri kupovini bakalara važno osloniti na miris, čitati deklaraciju, kao i dobro promotriti izgled ribe od glave do repa. Osim što se u trgovinama mogu pronaći lažnjaci, problem je i s pogrešnim skladištenjem. U tom slučaju blagdanska jela neće biti mirisna niti karakteristično kremasta.

 > Dosta je bilo prijevara: Kako prepoznati pravi bakalar?

1. Ignoriranje mirisa

Stručnjaci znaju prepoznati pravi bakalar po mirisu. On bi trebao biti intenzivan, ali imati zdravu aromu koja ne podsjeća na onu iz vlažnog podruma.

2. Vjerovanje da je cijena presudna

Skupi bakalar ne mora biti dobar. Skladištenje u vlažnim, toplim i smrdljivim prostorima uništava kvalitetu, a to ćete vidjeti po vanjskom izgledu.

3. Ignoriranje deklaracije

Gadus morhua je pravi, kvalitetni bakalar, a saithe, ling i zarbo ne zaslužuju tu titulu. Stoga prije kupnje pročitajte deklaraciju. Najbolji je norveški, sušen tradicionalno na vjetru, a ima i bakalara iz uzgoja, sušena u zatvorenim sušionicama.

Riba ne smije biti mekana (Foto: Stockfood)



4. Davanje previše važnosti veličini

Uobičajeni razred bakalara je 60 - 80 cm. Razredi su definirani duljinom, a ne težinom. Iako su najbolji bakalari oni dužine oko 80 cm, ipak smiju biti i manji, ali ne smiju imati mane.

5. Kupovina na slijepo

Mane su: oblik koji nije prirodan, trbuh nije rastvoren, vrat koji nije čist, kao i znaci vlage, rošenja, oštećenja nastala tijekom sušenja, znaci zaleđivanja, mrlje ili tragovi krvi te zelene boje oko repa. Bakalar mora biti tvrd pa ako je mjestimično mekan, to znači da se nije dobro osušio. Rep kvalitetnog bakalara je metlast, a ne u obiku slova "V“.