Anita Filipović
Siščanka je koja voli putovati. Kolovoz je provela obilazeći s dečkom Mišelom Bakulom neotkrivene bisere, Armeniju i Gruziju. Lokacije koje su nezaobilazne na ovom putu, a i koju se hranu obavezno mora probati, podijelila je s Punkuferom

Armenija je puna vjerskih artefakata (Foto: Anita Filipović)



Za početak, što bi preporučila turistima koji putuju u Armeniju da obavezno obiđu? Jeste li otkrili kakve tajne lokacije koje samo lokalci znaju?

Po meni, Armenija je neotkriveni biser. Ima velik potencijal, pogotovo u vjerskom turizmu, jer je Armenija prva država koja je prihvatila kršćanstvo kao službenu religiju.

> Putovanje koje će vam se itekako isplatiti: Zašto hitno trebate posjetiti Armeniju?

Posebno me oduševio samostan Geghard ili Geghardavank (samostan koplja) jer se u njemu nekada čuvalo koplje kojim je ranjen Isus. Koplje se danas čuva u katedrali Etchmiadzinu.

Samostan je izgrađen u klancu rijeke Azat. Najstarije kapele isklesane su stijenama i spojene na prirodne špilje i te špilje samostanu daju neku posebnu mističnost. U jednoj od kapelica je izvor kojeg smatraju svetim pa tu dolaze oprati svoje grijehe.

Ulaz u samostan je besplatan, a udaljen je 40-ak minuta vožnje od Erevana. Mi smo do Gegharda išli yandexom (poput ubera). Za 25 eura obišli smo Geghard i Garni. Mogli smo proći jeftinije, ali nam se nije dalo gubiti vrijeme na čekanje busa ili maršrutke. Ono što je meni bilo iznenađujuće, u blizini nigdje birtije! Nepojmljivo!

Garni je poganski hram boga Sunca Mihra, simbol predkršćanstva. Izgrađen je u rimsko doba i danas je jedina građevina iz tog razdoblja u svim bivšim članicama SSSR-a. Nalazi se doslovno usput između Erevana i Gegharda pa je vrlo lako obići ga. Ulaz se plaća 3 tisuće drama (5 eura). U potpunosti je očuvan i svakako ga treba pogledati.

Etchmiadzin je gradić udaljen 30-ak kilometara od Erevana, u njemu se nalazi njihova glavna katedrala. Kompleks u kojem je katedrala je vrlo lijep. Stare religijske građevine te vrtovi i parkovi, zaista ugodno za prošetati. Sama katedrala se obnavljala, bila je izvana pod skelama pa je nismo mogli u potpunosti doživjeti.

Armenija (Foto: Anita Filipović)

Ali unutra je sasvim druga priča.Tamo se nalazi manji muzej religijskih artefakta, od kojih su neki i više nego impresivni, čak i nereligioznim osobama. Da izdvojim samo neke: koplje kojim je proboden Isus, komad broda za koji se vjeruje da je s Noine arke, komad križa na kojem je razapet Isus…. Uglavnom, obavezna destinacija. Može se za 100 drama (0,2 eura) doći busem s Kilikia kolodvora ili, puno brža i ugodnija opcija, od hotela do katedrale Yandexom ili GG taxijem za cca 4.000 drama (7 eura).

Sljedeća preporuka bi bio Khor Virap…..

Svakako bi bilo zanimljivo otići i u armenske “švicarske Alpe”, kako zovu regiju Tavish. Mi smo bili smješteni u glavnom gradu te regije, Dilijanu. Radi se o planinskom gradu u planinskoj regiji te su noći dosta svježije. Sam Dilijan nije toliko zanimljiv već se u njegovoj okolici nalazi dosta prirodnih ljepota, parkova prirode i jezera. Tko voli planinarenje, tu je na pravom mjestu.

Nekih 25 kilometara od Dilijana, na cesti prema Erevanu se nalazi jezero Sevan. To je armensko more. Jezero je vrlo veliko, s jedne obale se ne vidi druga pa i donekle daje dojam kao da je more. Preporučamo jednodnevni posjet jezeru i to do samostana Sevanavank, koji se nalazi na uzvisini kraj samog jezera. Samostan se sastoji od dvije građevine iz 9. stoljeća, sam po sebi je zanimljiv, a i prekrasan je pogled odozgora na jezero.

Nakon toga spustite se dolje do jezera, u taj neopisivi kaos kupača, auta, štandova, kafića na plaži…. Kaos je zbog specifičnog načina upravljanja jezerom, gdje je većina parcela privatizirana i ograđena. Pa kod šetnje po obali svako malo morate zaobilaziti neke ograđene parcele. A tamo gdje nije privatizirano, vidjet ćete aute parkirane doslovce u plićaku jezera i kupače stisnute među autima. Uz sve to, po šetnici se auti voze i mimoilaze tako da je velika gužva.

Ali nemojte se obeshrabriti, ima mjesta na kojima se može na miru sjesti na ručak ili kavu, kao i mjesta gdje se može lijepo prostrijeti ručnik i uživati. Samo treba malo prošetati gore-dolje. Voda je prilično hladna, ali vrlo čista i bistra pa će hrabriji uživati i u kupanju.

I nakraju, naravno, glavni grad, Erevan….O njemu više kasnije.

Smještaj u Dilijanu (Foto: Anita Filipović)

U Dijlijanu smo bili smješteni u trošnoj ulici, u obiteljskom domaćinstvu (Sweet home) i to nam je baš bio doživljaj. Imali smo cijeli kat samo za sebe, a kuća je uređena u stilu 60-ih/70-ih, puno porculana, ulaštenih vitrina, tepisi po zidovima, čisto i s nekim posebnim šarmom.

Koji su te se gradovi najviše dojmili i zašto? Što u njima treba vidjeti?

U Armeniji smo posjetili, točnije rečeno, bili smo smješteni u Erevanu i Dilijanu.

U Erevan samo sletjeli iza ponoći. Na putu prema hotelu razmišljala sam "O moj bože, što ću raditi ovdje deset dana?!" Grad mi je izgledao turobno, mračno i pusto. Drugi dan razmišljanje je bilo "O moj Bože, ja ne želim odavde". Erevan je bio totalno drugačiji od mojih očekivanja. Očekivala sam socijalistički grad u kojem i nema baš nekih sadržaja. Kakva predrasuda! Eravan je prepun parkova , kafića i restorana koji jednostavno mame.

Grad je vrlo živ, ulice su navečer prepune domaćih ljudi. Pjeva se i pleše na ulicama, vrlo su spontani i neopterećeni. Ako mi se pleše, plesat ću! Navečer je nemoguća misija pronaći slobodno mjesto u kafiću ili restoranu. Van ne izlaze samo mlade, nego čitave obitelji, od djece do bake i djedova.

Svaku večer od 22 do 23 sata na Trgu republike fontane plešu. Pušta se glazba, blok ozbiljne glazbe, blok rock-pop pa blok domaće, pa fontane "plešu" u ritmu glazbe.

Yerevan po meni nije nešto posebno lijep grad. Centar je nov i nekako predimenzioniran. Jako je malo ostalo starog Yerevana. Stari dio ima dušu i ono nešto i jako smo se dobro osjećali u Yerevanu. Jednostavno ima pozitivnu vibru.

Fontane "plešu" (Foto: Anita Filipović)

U Yerevanu svakako treba otići do kaskada tj. popeti se. Do vrha vode 572 stepenice, ali postoje i pokretne stepenice koje rade do 20 sati pa se pokretnim stepenicama može popeti do gore pa onda lagano prema dole. Na vrhu nema ni jednog kafića.

S kaskada se pruža prekrasan pogled na cijeli grad i okolicu, posebno je lijepo u sumrak. Imali smo sreću da je bilo vedro pa je pogled sezao sve do Ararata (Ararat pripada Turskoj, nekoć je bio armenski i Armenci se nadaju da će jednom opet biti njihov.)

Navečer svatko treba posjetiti Trg republike i gledati fontane. Možda te fontane i nisu toliko posebne, ali gradu daju čar. A navečer paše sjediti pored fontana, jer od njih dolazi svježina. Već oko 20 sati na trgu se počinju skupljati ljudi, zauzimaju mjesta da bi što bolje vidjeli fontane. Od 22 fontanama se ne može prići, sve je krcato i to većinom domaćim ljudima.

Usput rečeno, sve fontane redovito prazne i peru.

Ponuda hrane je vrlo šarolika (Foto: Anita Filipović)

Što treba probati od hrane u Armeniji?

U Armeniji je hrana kombinacija turske, iranske, ruske, gruzijske… Tako da nitko neće ostati gladan. Jeli smo zaista puno različitih jela, izdvojili bi samo neke:

- Lahmajun - tanko tijesto s mesom ili povrćem. Slično kao pizza, ali puno lakše i čak ukusnije. U Erevanu svakako otići probati u restoran/zalogajnicu Gaidz Lahmajun. Preko puta Republic Square stanice metroa, u suterenu. Ne izgleda baš nešto, poput nekog fast fooda, ali hrana je vrhunska i dvije se osobe mogu najesti za 3.000 - 4.000 drama (6-7 eura) s pićem.

- Kupati - armenske kobasice od svinjskog mesa. Rade ih na razne načine, jeli smo ih u umaku od brusnica s lavash kruhom. Preporuka, restoran Lavash, blizu Swan jezera.

- Lavash - armenski kruh. Služe ga svugdje uz obroke. Čini se kao da ga rade samo od brašna, bez kvasca pa nije tako zasitan poput našeg kruha.

- Kofta - naše ćufte. Probali smo jednom i bile su nam tako-tako. Kuhane su, djeluju nekako poput mesnog doručka.

- Khashlama - nešto poput bosanskog lonca. Meso, janjetina ili junetina, s rajčicama, lukom, kuhano i začinjeno s paprom i vinom. Vrlo ukusno. Probali smo i neku podverziju toga, gdje to sve skupa stave u Lavash tijesto i zapeku, Možda čak još i ukusnije od originala. Preporuka - restoran Old House, preko puta Republic Square metro stanice, par metara niže od spomenutog Gaidza Lahmajuna.

- Imaju i razne dolme i slično, poznato nam iz Turske. To nismo probali, bili smo zauzeti s drugim, nama nepoznatim jelima.

- Gata - fenomenalan i tradicionalan desert. Svaka regija ima neku svoju vrstu gate, ali okus je vrlo sličan. Glavni sastojci su brašno, šećer, jaja. Preporuka - probajte gdje god je nađete. Mi smo ih probali nekoliko i svaka je bila prefina.

- Riba - na jezeru Sevan smo jeli neku njihovu jezersku ribu. Iako je cijena za armenske prilike bila dosta visoka, to je bio možda najbolji riblji obrok koji smo ikada jeli. Restoran je jedan (mislim da se zvao Ararat), na samom jezeru. I riba na meniju je samo jedna. Tako da ne možete promašiti.

Konjaci se obavezno moraju probati (Foto: Anita Filipović)

 

A što je s pićima?

Od pića, naravno, armenski konjak. Preporučamo uzeti turu s degustacijom u jednoj od dvije velike tvornice. Mi smo uzeli turu u tvornici Ararat. Sama tura nije toliko zanimljiva ili informativna poput recimo sličnih tura po vinarijama u portugalskom Portu, ali degustacija više vrsta konjaka na kraju sve nadoknađuje. Druga velika tvornica je Noy (Noa po naški). Ukoliko namjeravate uzeti koju bocu konjaka za kući, daleko najjeftinije je baš u tvorničkim dućanima.

Probali smo i armensko pivo, Kilikia. Nismo pivopije pa nam je izgledalo kao i svako drugi pivo.

Bezalkoholno, to su njihovi tzv. non-alcoholic kokteli i limunade. Ima ih po većini kafića, naročito po parkovima u centru. Nisu skupi, a zaista su dobri. Limunade su sokovi s raznim voćem, gdje je baza limun. Kokteli su okusom slični alkoholnim koktelima, ali bez alkohola i odlični za vrele ljetne erevanske noći.

Kompoti. Da i to se može dobiti za piće.

Armenska kava. Vrlo jeftina kava iz džezve koju smo probali par puta (najskuplja bila oko 0,75 eura) . Vrlo dobra i aromatična, samo je bila malo preblaga za naš ukus.

Kako bi opisala Armenijce? Kakav je njihov odnos prema strancima?

U Armeniji nema baš puno turista pa su nas držali kao "kap vode na dlanu". Iako gotovo nitko ne govori engleski, svi su voljni priskočiti u pomoć strancu uvijek i svugdje. Npr. nismo znali koja maršrutka vozi iz Echmiadzina za Erevan, objašnavali su nam na taj način da nam nisu dali da uđemo u onu koja nije naša, vičući No, no, a kad je došla naša, uhvatili su nas za ruku i poveli prema maršrutki. Vrlo su susretljivi, otvoreni i srdačni. Osjećali smo se ugodno i sigurno.

Kakve su cijene (u restoranu, kava, čaj…)?

Obje zemlje su vrlo jeftine za naše pojmove, a Armenija je nešto jeftinija od Gruzije.

Armenska kava po Armeniji je oko 400 drama (0,75 eura) u kafićima po centru. Čuli smo od lokalaca da se u kafićima van centra može naći i po 200 dram (oko 0,4 eura). Espresso je kao i kod nas, 800 - 1.000 drama (1,2 - 1,8 eura).

Cijeđeni sokovi i kokteli su po armenskim kafićima 1.000 - 2.000 drama (1,8 - 3,5 eura) ovisno što naručite. Mislim pri tome na koktele koji su kod nas po 50 kuna naviše. S tim da su armenski sa svježe cijeđenim voćem.

Hrana po armenskim restoranima je vrlo povoljna. U nekim zalogajnicama se dvoje ljudi može najesti za 6-7 eura, uključujući i piće. Neki malo bolji restorani, poput čuvene taverne Yerevan, ručak za dvoje s konjacima i pićem je oko 10.000 drama (18 eura). S time da je čaša konjaka skoro 3 eura.

Mini busevi u Armeniji (Foto: Anita Filipović)

Koji je najbolji način za obilazak (javni prijevoz, taksi, pješke)?

U obje zemlje je sve prepuno maršrutki i minibuseva.

Maršrutke su kombiji preuređeni za prijevoz putnika. Na nekima piše kuda idu, za neke ćete morati pitati vozača. Cijena vožnje ovisi o destinaciji, ali najčešće se kreće oko 100 drama.

Velikih buseva, ono što mi zovemo busom, u nijednoj od zemalja baš nema previše. U Armeniji uopće nismo niti mogli dobiti konkretnu informaciju postoji li veliki međugradski bus. Svi su čuli da ih ima, ali ih nitko nije vidio niti zna gdje ih se može naći. Surfanje po netu također ne daje nikakve konkretne informacije.

Također, vlakovi u Armeniji nisu baš rašireni. Tako da smo za međugradski prijevoz u Armeniji koristili taksi. Skinete aplikacije Yandex taxi ili GG taxi i kad aplikacije pozovete taksi, odmah vidite koliko će vas točno ta vožnja stajati. Isto kao Uber kod nas, samo što ovdje plaćate u kešu na kraju vožnje. Cijena GG taksija od centra Erevana do Dilijana je bila 9.900 drama. To je oko 18 eura. Put od 95 kilometara, trajao je oko sat i pol.

Iz Dilijana u Tbilisi možete taksijem do Vanadzora pa tamo na bus za Tbilisi. Piše na netu da bus vozi dvaput dnevno. Kako nismo bili sretni s tolikom "preciznošću", uzeli smo dijeljeni taksi. Put je oko 200 kilometara, oko 3,5 sata zajedno s prelaskom granice. Dijelili smo taksi s dva Armenca, a kako je riječ o kombiju sa 8 sjedala, bilo je vrlo udobno. CIjena po putniku 7.000 drama (oko 12 eura).

Koji suvenir turist mora kupiti?

Volim kupovati korisne suvenire. U Armeniji svakako kupiti konjak i churchukhele (tradicionalna slastica u obliku kobasice).

U Erevanu je tržnica suvenira Vernisage na kojoj ima zaista svega. Volim kupiti slike, no armenske slike nisu bile po mome ukusu, vrlo su kičaste i jedva sam našla jednu koja mi se svidjela.

Savjet za one koji putuju u/Armeniju.

Krenite što prije, dok još nije postala krcata turistima i dok nije izgubila taj skriveni šarm. 

Uskoro donosimo sve što biste trebali znati o putovanju u Gruziju...