U konobu Pjero u Kremenju kraj Momjana vjerni gosti zalaze gotovo 20 godina. Je li to zbog izvrsnog mesa, jela od tartufa i šparoga ili karizmatičnog kuhara koji s ocem nastavlja obiteljski posao – najbolje je da provjerite sami; i to za vrijeme koji u restoranima sjeverozapadne Istre traju do 13. svibnja.

Na putu do rustikalnih vrata prolazi se kraj velikih prepariranih medvjeda, što daje naslutiti da se radi o lovačkom teritoriju. I doista, kad nije u konobi, otac i lovac Pjero neumorno nišani velike životinje. Tako to inače krene – od šljuka pa nakon nekog vremena i do ozbiljnijih primjeraka. Kako kaže, nakupio je godina, ali i dalje s istom sjajem u očima radi i razgovara s gostima. Možda se više ne usudi posaditi orah ili maslinu – jer tko će ih obrati, ali strast prema životu ne jenjava. Dok je bio nešto mlađi, prije 19 godina, konoba Pjero imala je tek nekoliko stolova, a mic po mic narasla je na tristotinjak četvornih metara unutrašnjeg prostora.

Pjero (Foto: NB)

Jela se još uvijek pripremaju prema starim receptima koje je Pjera, njegova pokojnog brata i sestru naučila majka, ali uz kreativnost i potpis sina čija je zarazna energija duša konobe. Kako su nam ispričali, majka je bila samouka, ali talentirana i entuzijastična kuharica.

Brat je neko vrijeme kuhao i sa Stevom Karapandžom pripremajući maestralne specijalitete poput medvjeda koji se posluživao u komadu s rebrima što su se glancala i pomno premazivala kako bi dobila iznimni sjaj. Veličanstvena pečenka posluživala se na staklu s okvirom kako bi djelovala još impozantnije.
Pjerovoj obitelji kao da su gastronomske nagrade zapisane u genetskom kodu. Nekoć su ih dobivali za jela poput punjenih vrabaca i dunjama iz rerne u crnom vinu, kao i lovačka natjecanja, a danas sin Mate (za prijatelje Kijo) u svojoj kolekciji ima medalje za tiramisu i glasovitu paštetu od šparuga zbog koje se svakog proljeća hodočasti u Kremenje.

Mirisi s ognjišta... (Foto: NB)



I ne samo zato! Omboletto sa šparogama specijalitet je kuće o kojem se priča i još dugo, dugo razmišlja. Možda zbog spretnosti kojom ih Kijo priprema na kaminu što se čuva od davnina. Meso mekano kao duša, gotovo da se samo reže od malo oštrijeg pogleda. Istarske čuvarice zdravlja, gorkaste samonikle biljčice koje dolaze kao točka na i prema željama mogu zamijeniti i tartufi. Izbor je na vama, no nemojte da vas zavara ime, omboletto je sasvim dovoljan za dvoje. Ručno rađeni, baš kao i sva ostala tjestenina, pljukanci se za Dane šparuga priremaju sa špaletom, koja oko Uskrsa bude taman napola sušena i spremna za pečenje.

> Vječno pitanje svih pravih roštiljanja: Kako staviti janjca na ražanj?

U pripremi istarskog pršuta, kobasica i pancete vjerno prate staru istarsku recepturu i tehnologiju. Neizostavan su dio njihova stola i umaci od divljači, boškarina i domaće kokoši, a za svaku su preporuku janjetina ili teletina pod čripnjom (pekom). Dok otac Pjero nije došao do savršene tehnike i omjera sastojaka, bacio ih je pedesetak, a onda je otkrio pravu formulu.

Veličanstvena torta... (Foto: NB)

Onima koji više vole meso s roštilja na raspolaganju su biftek, ramstek, fiorentina, ombolo i domaće kobasice na vatri starog kamina. A valja sačuvati mjesta i za tortu kakva se ne može kušati nigdje drugdje. Doista, okusi bijele čokolade i tartufa ostaju upisani u sjećanje još danima, tjednima... U njoj uživaju i oni kojima do tada cijenjene gljive nisu bile u fokusu, a pozornosti je vrijedna i crna torta.

Dani šparoga odličan su razlog za posjet Istri, a prije putovanja na možete proučiti popis restorana i konoba koje sudjeluju sa svojim specijalitetima.