Korčula na pjatu u proljeće miriše na mlade biže i kapulu, motar, kadulju, ružmarin i rumene lumbarajske pomidore koji pucaju od slatkoće, cimet i muškatni oraščić što dopire iz šuga za makarune koje su vrijedne ruke stoljećima oblikovale od tijesta pomoću igle. Kako bi nam predočili priču o hrani, ali i ljudima, baštini te prirodi kroz sva osjetila, ugostitelji su otvorili vrata novoj sezoni i pokazali gostoprimstvo festivalom Korčulanske Pjatance.

To je događanje humanitarnog karaktera onima koji mogu osjetiti dobri duh otoka poslužilo kao putovanje kroz vrijeme i prostor, ali ne samo u prošlost nego i neka buduća vremena koja će pokazati što sve Korčula može – a može puno!

Korčulanske pjatance - 7 (Foto: NB)

Srdela ojačana ružičastom perajom morskoga psa za koju je zaslužna ženska ruka vinarije Krajančić može poslužiti kao alegorija vremena koje karakterizira današnjicu nekadašnje polazišne točke Puta svile. Snaga kojom ta mala, ali velika plava riba koja je othranila Dalmaciju pliva naprijed, na Korčuli predstavljaju njezini ljudi koji su zaslužni za ružičastu budućnost crnog otoka - i to ne samo oni koji svoje korijene vuku iz vremena Marka Pola, nešto prije ili kasnije, nego i furešti poput Michaela Unswortha, britanskog investicijskog bankara koji je restaurirao staru biskupsku palaču Lešić Dimitri i pretvorio je u luksuzni apartmanski hotel.

Jedan od najvećih ambasadora korčulanskog turizma napravio je most prema strancima koji traže luksuz te opušten – ali profesionalan odnos. Dođete li na Korčulu, možete ga vidjeti kako sjedi na terasi LD restorana s neprocjenjivim pogledom na Pelješki kanal i korčulanski arhipelag ili načuti pokoju lijepu riječ o tome kako sa žarom u očima pripovijeda o novim projektima i svojim primjerom poučava o tome kako se strpljivost nagrađuje. Gospodin Unsworth ima nos za povijesnu baštinu, ali i odabir ekipe koja funkcionira poput obitelji.

Lešić Dimitri (Foto: NB)

Uz dva Slavonca – vrhunskog sommeliera i pripovjedača Dražena Matkovića te virtuoznog chefa Marka Gajskog koji duboko promišljaju o čašama i tanjurima, prostoru, vremenu i ljudima, teško da će netko ustati od stola a da ne zagrize duboko u Korčulu i sve što ona predstavlja. Renesansa fine dininga koji svoje uporište čuva u lokalnim namirnicama i vinskim sortama više je od ručka ili večere. Uz kulisu od mora i kamena, priuštit će vam predstavu koja se pamti zauvijek.

Poseban doživljaj pruža i terasa hotela Korčula De La Ville, čiju obnovu potpisuje splitski arhitekt Duje Kaliterna. Misao vodilja bila mu je vratiti glamur prošlih vremena, što mu je pošlo za rukom. Stogodišnja kamena ljepotica sagrađena na rivi, godinama je omiljeno okupljalište Korčulana koji su ondje dolazili popiti kavu, prolistati novine i ćakulati o novim zbivanjima.

Hotel Korčula De La Ville (Foto: Korčulanske pjatance / Spring Food & Wine Festival)

S čašom pjenušca u ruci na toj su terasi mnoge poznate dame ispratile sunce u more i rađanje zvjezdanog neba poput Grace Kelly, Sophie Loren, Jovanke Broz pa čak i Jackie Kennedy koja je došla u Korčulu nakon atentata na supruga, predsjednika Johna F. Kennedyja. Dobri duh prošlih vremena u De La Ville i dalje živi zahvaljujući novom licu kavane i terase, stilskom namještaju, pomno biranim materijalima i bojama, ali i vrhunskoj kuhinji za koju se pobrinuo Steven Pieters. Chef i F&B manager uvidio je prednosti koncepta brasserije pa se tako od jutra do večeri uživa na terasi - od doručka do bruncha te ručka i večere koju pripremaju vješte kuharice povezujući tradiciju s modernim štihom. U čašama je vrhunsko vino, ali i artisan kokteli što mirišu na korčulansko bilje. No kako i Steven potvrđuje, ono što gosti nose sa sobom kući prvenstveno je sjećanje na ljude koji vam žele dobro jutro i laku noć s iskrenim osmijehom - i ponekom šalom, ako situacija dopusti.

Adio Mare

Nešto drukčija i skromnija, rustikalna bombonijera nalazi se i na nekoliko minuta šetnje od hotela De La Ville, ali poželite li okusiti savršenu pašticadu po receptu none Ane i fino kućno vino s pogledom na kuću Marka Pola, poželjno se prethodno najaviti jer kod Cvitkovića nema "preko reda". U kamenoj kaleti ispred Adio Mare za ljetnih mjeseci stol se čeka satima, a o tom se fenomenu svake godine medijima širi glas diljem svijeta. Ondje se hodočasti po domaću spizu iz otočne smočnice, ali i komadić karizme oca i sina koji će vam, ako ih upitate, ispričati priču kako je konoba prije više od 40 godina ime dobila prema pjesmi što se orila iz djedova grla. I danas se ondje rado zapjeva, a niti jedan gost ne izusti "adio" bez obećanja da će se vratiti.

Restoran Filippi (Foto: NB)

Uz toliko marljivog rada, novih restorana i konoba došao je red i na Michelinove inspektore da upišu Korčulu na gastronomsku kartu. Uz DL restoran i Filippi je dobio njihovu preporuku zahvaljujući pomno pripremljenim ribljim specijalitetima u kojima se uživa s pogledom na more. I brojni slavni gosti, poput Bona iz benda U2 pronašli su svoj put do slasnih tanjura s kojih mami salata od hobotnice kakva se ne može kušati nigdje drugdje, žrnovski makaruni s kozicama i brusnicama, kao i patka s arancinima.

I ovdje je tajna uspjeha u pomišljenom odabiru tima, koji kao odličan bend izvlači ono najbolje stvarajući sinergiju tradicije i modernih gastronomskih tehnika. Prema politici vlasnice Ivane iz Filippija gosti ne smiju otići nezadovoljni pa čak i ako se njihov ukus ne složi s tanjurima ili čašama profesionalaca.

Vrijedan pozornosti je i restoran Nonno, u kojem je vinar i pjesnik Luka Krajančić na večeri vina i poezije poželio dobrodošlicu svima onima koji dolaze na Korčulu kazavši kako je malo onih koji se nakon prvog posjeta Korčuli ne vrate – jer je ondje lako pripadati. I doista, u dobrom društvu lako se osjećati kao da ste na pravom mjestu u pravo vrijeme.

> Resort Port 9 na Korčuli: Zavirite u turističku investiciju od 75 milijuna kuna

Mali kafić velikih vina

Želite li sjedeći na terasi bolje istražiti sve čari Čare i Lumbarde, ali i Pelješca, pošipa, grka i plavca uz poneki fini domaći zalogaj i otploviti mislima u morsko plavetnilo, odlično mjesto za to je mali kafić - znakovitog imena BARić. Ugostit će vas supružnici Otto i Alemka Barić koji su iz zabave, ali i velike ljubavi prema otoku postali ambasadori lokalnih sorti. Ondje ponekad možete nabasati na kuriozitete poput pošipa iz amfore Miline mesara, ali i vrhunskih pjenušaca koji najbolje pašu u podne s pogledom na brodice koje klize u daljinu.

Otto Barić (Foto: NB)

Michelin je preporučio i konobu Mate u Pupnatu gdje vladaju ekološki pristup namirnicama, pravila permakulture i biodinamičke poljoprivrede. Slastice nadahnute prirodom, domaći kozji sir i pršut, kao i ručno rađena pašta sa samoniklim biljem tek su početak priče o tome što sve možete iskustiti na mjestu gdje se uzima sve što priroda daje, ali i velikodušno vraća.

Bajkoviti Eko škoj

Obiteljska priča vrijedna pozornosti je i ona obitelji Marović na zapadnom rubu Žrnova. Imate li dovoljno vremena - svakako ih posjetite. Poljoprivrednici i maslinari, proizvođači rakija i likera, marmelada, voća i povrća, čajeva, suhih smokava, slatkiša, sapuna i mnogih drugih lijepih, mirisnih i ukusnih proizvoda dočekuju svoje goste u kušaonici bajkovite kamene kuće što miriše na latice ruža, naranče i bilje. Nagrađivanim maslinovim uljima i drugim proizvodima Eko škoj opskrbljuje sebi slične čuvare otočne tradicije te zajedničkim snagama tvore slagalicu koja se duboko urezuje u sjećanje. Nikako ne propustite kušati zeleno zlato Korčule, kruh od rogača i pogaču uz domaći sok od bazge ili šipka.

Neka vam sa srećom…

I kao što piše na etiketi lumbarajskog vinara Frane Miline Bireta, "Neka vam sa srećom..." na putu prema visinama.

Korčula, Bire i grk neraskidivi su pojmovi na Korčuli. Kako kaže Dražen Matković, kad je riječ o grku: "Bire je ili broj jedan ili je još netko s njim u istoj rečenici". Ta je autohtona sorta preživjela filokseru, pošast što je poharala vinograde Starog kontinenta zahvaljujući pjeskovitom tlu lumbarajskog polja koje joj nije pasalo. Biretova etiketa ispisana je riječima čuvene psefizme, jednog od najstarijih pisanih spomenika u ovom dijelu Europe.Taj dokaz u kamenu 2400 godina stare priče o antičkim korijenima današnje Lumbarde pruža uvid u mirovni sporazum grčkih kolonizatora Isejaca i Ilira. Nije psefizma bez razloga na Biretovoj boci Grka, vina koje je više od hrvatske vinske kulture - ono je nasljeđe antičkoga doba na našim prostorima.

Vinograd - Zure (Foto: NB)

Na vrhunsko vino i blagodati iz mora

Grkom se pune i etikete kojima dominiraju koloritni vinogradi, čempresi, polja i vale, plavetnilo mora i neba, brnistre i masline – djelo jednog od najvećih živućih dalmatinskih slikara rodom iz Lumbarde Stipe Nobila. Ta galerija u pokretu vinarije Batistić Zure pomoći će vam da u svakom novom gutljaju doživite crni otok bijelih vina – najbolje pod krošnjama terase agroturizma u kojem se teško odlučiti da li je bolje vino ili hrana. Ondje se dolazi i na čuda iz mora koje otac Bartul neumorno lovi, a kuhar virtuozno priprema.

> Vinarija s božanskim pogledom: Najbolji vidikovac na Korčuli ne gleda na more

Ivan Batistić Zure s ocem Bartulom i bratom Markom jedan je od primjera uspješne otočne priče o odricanju, predanosti i strpljenju, kao i hrabrosti koja se nagrađuje. Batistići čuvaju tradiciju bavljenja poljoprivredom u Lumbardi oko 600 godina, koliko je i sama loza obitelji stara. Oduvijek njeguju proizvodnju autohtone sorte pjeskovitog tla, ali prije 7 godina melioracijom krša i terena na položaju Defore uz nadzor Bernarda Kozine sa Agronomskog fakulteta u Zagrebu podigli su moderni vinograd od oko 33 000 trsova loze, a tu je i 500 maslina te veliki voćnjak. Osim vrhunskih vina od grka proizvode i prošek te pjenušac Quinta Essentia koji dočaravaju sortu na način koji još nikad nije bio predstavljen.

Ivan i Jakša (Foto: NB)

Konoba s dušom ranča

Slična pokretačka sila koja goni obitelj Batistić teče i žilama konobe koja je "uzela maha". Skrivena u divljini mirisnog bilja i stabala, 8 kilometara od šušura Korčule u Žrnovu čeka mala gurmanska revolucija koju su započeli otac Željko i majka Darija sa svojim sinovima. Duša konobe Maha su braća Ivan i Jakša, rock'n'roll ugostitelji bez dlake na jeziku i s istančanim smislom za vatru, vino i pepeo. Jela ispod peke ili na grillu njihova su specijalnost, ali ne treba zaobići ni pečene kruške s tartufima ili kamenice na ružmarinu s pancetom koja se topi kuhinjskim brenerom, domaće tagliatelle s grdobinom, kao i žrnovske makarune koji su među najboljima na otoku, a rade ih i u vegetarijanskoj verziji. Nakon večere ili kasnog ručka možda i zaboravite na tren gdje ste jer lako se izgubiti u predstavi koju ćete htjeti ponovno doživjeti.  

Ako vam nekim čudom dosade vinske kapljice, na pivo krenite u Marco's i nazdravite Burom, nekim drugim craft pivom ili viskijem. Uz male zalogaje koje nude poput sira, pršuta, kapara i maslina ipak bismo preporučili vino. Kartom se šetaju Korčulom, ali i Slavonijom, Istrom… Nude i burgere te ponešto na žlicu, ovisno o ponudi s tržnice, baš kao i Aterina.

Vinski velikani (Foto: NB)

As fresh as it's gets moto je kuhinje kojom dirigira chef Igor Gudac na otočiću Vela Stupa u Moro beach clubu, a pomaže mu i Matija Kruhonja koji je svoje umijeće pekao u zagrebačkom bistrou Fajn. Njih dvojica sa svojim timom neumorno mijese tijesto za domaći kruh koji na stol dolazi topao, a iz kuhinje mirišu i domaći kroasani te tjestenina. Sami pripremaju i sladoled, pa čak i sol. Koliko im to priroda dopušta, povrće i začini dolaze iz vrta. Vrsno pripremljene delicije vjerno prate vina iz cijele Hrvatske, a Moro se može pohvaliti i sjajnim etiketama iz Francuske i Italije.

> Moro beach club: Komadić raja kraj Korčule na kojem ovog ljeta svi žele biti viđeni

U Radioni će vam osim ribe poslužiti i ozbiljnije, odležane komade mesa. Za slatko, tu su bez premca Cukarin te malo dalja Škatula. Tipični gableci, poput tripica i graha jedu se u Škveru za malo novca te malo dalje od grada u OPG Malti, gdje je i glasovita peka.   

Ako ste već sjeli u auto, uputite se i do Torkula po vrhunsko maslinovo ulje, svratite na jednu od najljepših terasa i vrhunsko vino kod Jakše Krajančića u Čaru, vratite se vinskim počecima kod Cebala, Bireta ili Luke… i uživajte svim osjetilima! Kada? Najbolje što prije, a 30. lipnja kada se slavi pola Nove godine savršena je prilika.