Romantični mediteranski grad tipičnog izgleda; uske popločene ulice, mali prolazi, stube koje vode do stare utvrde na vrhu brežuljka koja je danas vidikovac. Skradin. Cijela gradska jezgra zaštićeni je spomenik kulture, a većina kuća potječe iz 18. i 19. stoljeća.

Stara jezgra Skradina je preslatka (Foto: Matea Vipotnik)

Taj stari dio grada, od prvih pogleda kada se približavate mjestu, dobro je skriven, ali, po meni, najzanimljiviji dio Skradina. Na ulazu u mjesto prizori nisu spektakularni, a većina će kroz grad proći samo zbog ulaza u Nacionalni park Krka.

Uz parkinge koji se naplaćuju, tu je i jedan vrlo praktičan, besplatan parking uz obećanje (i dokaz u obliku računa) da ćete makar popiti kavu u restoranu preko ceste. Mala cijena za platiti kako biste cijeli dan ostavili automobil dok obilazite slapove. Ili možda grad.

Nakon što ste sigurno ostavili svog limenog ljubimca i odlučili da je danas ipak dan za razgledavanje Skradina, a slapove Krke ćete obići drugi put, možete se zaputiti šetnicom uz more. Ovaj dio, meni osobno, jako je razočaravajuć. Horde turista koji su doista došli samo zbog Nacionalnog parka, a ovo im je usputna stanica.

Restorani uz more vrlo kičasti, a iako nisam probala hranu, ono što sam vidjela dok su konobari nosili hranu tanjurima, nije izgledalo bolje od studentske menze (čast izuzecima). A cijene urnebesno visoke. Mjestimice i 160 kuna za porciju lignji s pomfritom (dakle, onih kako izgledaju u menzama).

Pogled zbog kojeg se isplati penjati (Foto: Matea Vipotnik)

U luci privezan velik broj brodica, jahti, jedrilica. S jedne i druge strane rive je šaš koji na tim dijelovima sprečava prilaz vodi. U parkiću je zanimljivi mini zipline za djecu, koja čekaju u redu da ga isprobaju. Tu je i nekoliko fast foodova s precijenjenom i lošom ponudom, slastičarne i OPG-ovi s preskupim proizvodima.

I dok je dio uz more potpuno razočaravajuć, unutrašnjost otkriva onaj mediteranski grad s početka priče. Koji šok! Nakon što sam ga već potpuno otpisala, oduševio me! Zaista presladak grad sa starim kućama, ponekom šarenom fasadom i restorančićima koji zovu da ih isprobate. Šteta što su oni stajali potpuno prazni, dok su oni uz more, s vidno lošijom ponudom, bili popunjeni. Riva krcata turistima, u gradskoj jezgri gotovo nikoga. Kako je to moguće?

U Skradinu se ističu crkva Porođenja Blažene Djevice Marije, izgrađena na temeljima nekadašnje katedrale koju su razorili Turci i građena prema nacrtima vojnog inženjera Francesca Melchiora iz Vicenze. Zvonik (kampanel) se nalazi 20-ak metara od crkve, a njegovo podnožje je ukošeno.

Lijepa je i pravoslavna crkva svetog Spiridona, iz druge polovice 19. stoljeća, izgrađena u neogotičkom stilu, a krase ju ikone Spiridona Rapsomanikija.

Dok šećete uskim ulicama gledajući zanimljive, šarene fasade, već pri izlazu iz grada postoji nekoliko zgrada u ruševnom stanju koje, makar malo, izgledom podsjećaju na Kubu.

Pogled sa stare utvrde (Foto: Matea Vipotnik)

Nakon što razgledate centar stepenicama se možete uputiti do vidikovca, srednjovjekovne utvrde izgrađene za vladavine bana Pavla Šubića, u 13. stoljeću, na mjestu stare liburnske gradine. Pogled se zbilja isplati, s jedne strane vidite kako izgleda centar iz ptičje perspektive, a s druge, one brodice u luci izgledaju puno ljepše tako iz zraka, most u daljini i kanjon Krke.