Male kućice pod zemljom i travom postale su popularne od Gospodara prstenova, pa osim onih "originalnih" na filmskom setu na Novom Zelandu, po svijetu niču nove, kao turističke atrakcije i smještaj. No, postoje i "hobitske" kućice čija je tradicija gradnje stara gotovo tisućljeće, a one su štitile svoje stanare od vanjskih uvjeta na Islandu.

Prema UNESCO-u, kojemu je Islandski nacionalni muzej podnio zahtjev za uvrštavanjem ovih nastamba na popis svjetske baštine, nestandardna gradnja na Islandu počela je još u 9. stoljeću.

Za gradnju zemljanih kuća koristio se treset, a drvene grede su korištene za nosivu strukturu. Između greda formirali su se debeli zidovi od treseta, koji se koristio i kao pokrov. Ponekad se kombiniralo i kamenje za zidove.

Zemljane kuće na Islandu - 3 (Foto: Gulliver/Thinkstock)

Sam materijal nije se mijenjao kroz stoljeća, no oblik gradnje je. Zemljane kuće razvile su se iz tzv. dugih kuća. Takve veće kuće imale su više funkcija, podijeljene na 2 ili 3 dijela zidovima. S vremenom dugim kućama su se dodavale manje, pa se i originalna "glavna" građevina smanjivala.

Tako je formiran novi tip gradnje, grupa manjih kuća međusobno povezana prolazom, a ovaj oblik dominirao je od srednjeg vijeka do 19. stoljeća. U njima se i živjelo i radilo.

Iako se gradnja zemljanih kuća u Europi se prakticirala još od željeznog doba, a karakteristična je bila i za Norvešku, Škotsku, Irsku, Grenland i druge zemlje, na Islandu je speceifična zbog drvene konstrukcije i prolaza između više malih kuća koje su zajedno tvorile jedan objekt.

S obzirom na materijale gradnje, one su se često morale renovirati. Sjevernije na Islandu vijek trajanja kuća bio je čak i 70 godina, dok je južnije bio triput kraći.

Bogatiji su ih iznutra oblagali drvetom, siromašniji samo jednu prostoriju, a neki ni to. Drvo je služilo i kao izolator da štiti od hladnih islandskih zima. Iako bi se vatra upalila u kuhinji, ona nije bila dovoljna da ugrije prostor.

Zemljane kuće na Islandu - 1 (Foto: Gulliver/Thinkstock)

Mnogi seljaci s generacije na generaciju prenosili su znanje gradnje ovih kuća. Još ih nekoliko zna ovu vještinu, a prenose je i dalje na svoje potomke. S početkom korištenja betona kao građevnog materijala, on se također počeo koristiti i u gradnji ovih kuća.

Zemljane kuće više nisu naseljene, ali postoje kao spomenik na dugu i zanimljivu povijest ovih krajeva. Neke su pretvorene u privatne muzeje pa se mogu doći obići.